Zebraste zebe (Taeniopygia guttata )

Tu su i prva jaja... sike za par dana, da vidite kako je muzjak sam svio(napravio) gnezdo.....

Prvo bi pojasnio razliku između Australske zebraste zebe (TAENIOPYGIA GUTTATA)
i Standard australske zebraste zebe (SZZ). Bitna razlika je u veličini
same ptice, tu razliku možemo primijetiti u samoj veličini prstene koja
je za Australske zebraste zebe iznosi 2.5, a za SZZ 2.8. Druga bitna
razlika je težina uzgoja koja je dovedena do samog profesionalizma.
Tako da ne možete očekivati da ako «objesite čarapu o zid», date
osnovnu hranu i neredovito održavate higijenu u kojem obitavaju ptice,
rezultat bude jednak kao kod Australske zebraste zebe koja je poznata
po masovnom uzgoju, kako da se ne bi razočarali u samom startu.



Što se tiće boje ona je kod obje vrste ista, samo je bitno da se prilikom izlaganja ptica pazi da su opisane COM-om.


U
svijetu postoje klubovi koji se bave uzgojem samo SZZ. Prvi takav Klub
osnovan je u Velikoj Britaniji daleke 1952 godine, te je do danas taj
broj porastao na 13 većih Klubova diljem svijeta (Australija, Austrija,
Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Velika Britanija, Njemačka,
Nizozemska, Novi Zeland, Južna Afrika, Švedska i USA). Ista Društva
primjenjuju pravila IOA/COM (International Ornithological Association/Confederation
Ornithologique Mondiale). Nekoliko 1000 uzgajivača, 100- tinjak sudaca
i mnogobrojne redovite izložbe čine svijet SZZ još fascinantnijim.
Nadam se da sam Vam u kratkim crtama uspio dočarati čaroban svijet SZZ.

Priprema za parenje



Naglasio
bi da sve što ću pisati je isključivo iskustvo iz mog uzgoja (koji
vremenski i nije baš fascinantan). Da bi smo SZZ pripremili za parenje
moramo primijeniti drastične promjene. Prva promjena meni jedna od
najvažnijih je ishrana. Ishranu treba promijeniti puno prije nego se
pticama stave gnijezda, a to bi trebalo biti 2-3 tjedna. Moje glavno
pravilo je: prilagoditi uvijete držanja ptica u zatočeništvu, uvjetima
kakve ptica ima u prirodi. Što bi značilo da se zebe u prirodi počinju
pariti kao i većina ptica dok hrane ima u izobilju, a to bi u slučaju
zebe bilo za vrijeme kiša. Zrnatu hranu treba pojačati pupovima vrbe,
zelenilom (maslačak, špinat, blitva…), voće (jabuka, lubenica…), povrće
(mrkva…), naklijalo sjeme, minerale, sipinu kost, kuhana jaja, te
zrnato sjeme pojačati uljanom repicom, konopljom i lanom.

Važan
čimbenik je i dužina dnevnog svijetla, premda rano počinjem sa parenjem
već u drugom mjesecu tako da moram koristiti vještačko svijetlo
(pokušavajte izbjegavati neon- lampe jer je dokazano da čine ptice
nervoznima iako ih ja godinama upotrebljavam i nemam problema sa
uzgojem). Dan je nužno produžiti na 16- 18 sati, sa
preduvjetom da je dužina dnevnog svijetla bila do 12 sati. Jer efekta
nema ako se promjene drastično ne mijenjaju. Cijeli proces treba
odraditi u roku u kojem počinjete davati pojačanu hranu, pa sve do 2-3
dana prije nego stavite gnijezda.



Osobno
ne odobravam uzgoj u zasebnim kavezima (po jedan par), nego svoje ptice
stavljam u volijere sa 5- 10 parova. Pokazalo mi se da se ptice koje se
nalaze u konkurentnoj okolini bolje ponašaju pri odgoju mladih, brzini
kojom polažu jaja, te samoj kondiciji matičnog jata. Zasebne kaveze
koristim samo da bi tjedan dana prije puštanja u volijeru sparili
parovi koje sam ja odabrao, a ne da si ptice nasumice odabiru partnera.
Voljeru je potrebno ozeleniti. Pri ozelenjavanju treba pripaziti na
biljke koje sadimo, kako se ptice ne bi otrovale ili jednostavno
koristitimo umjetne biljke (iako takav način ozelenjavanja koristimo u
krajnjoj nuždi). Ne smijemo zaboraviti da se prirodni proces odgajanja
mladih odvija u vrijeme obilnih kiša, te svojim pticama trebamo
svakodnevno osigurati vodu za kupanje ili tuš koji vrši ulogu kiše u
prirodi.

Već
sam spomenuo kako je važno održavati konkurenciju među pticama. Osobno
smatram da je to jedini prirodni način poticanja ptica na parenje, bar
kod egzota. Istina je da i to ima velikih mana, ali uz pametan pristup
kolektivnom uzgoju i uz pridržavanje par osnovnih pravila mane možemo
svesti na minimum.

Matično jato


Izbor
kvalitetnog matičnog jata počinje već pri samoj kupnji ptica koje smo
zamislili kao idealne parove (veličina, starost, mutacija, genetske
predispozicije…). Moje iskustvo je pokazalo da su moji mladi već u
prvoj generaciji pokazali kao puno bolji roditelji po kvaliteti od
“pravih“ ptica koje sam nabavio vani. Zaključak je jednostavan: od
jajeta konzumiraju istu hranu, naučene na uvjete i prostor od svog
prvog izlijetanja iz gnijezda, klimatizirane i otporne na sve uvijete
koje direktno ili indirektno utječu na njih u mojim volijerama. Jasno
je svima da je unos novih ptica u jato vrlo važno zbog osvježavanja
krvi. Važno je znati pri kupnji i izboru ptica par stvari:

ženke su te koje daju krupnoću mladima

ne
zanemariti bar 20-30% kvalitetnih normala za daljnu reprodukciju i
stvaranje zdravih mutacija (bez normala nema ni kvalitetnih mutacija)

pripaziti
na prostor u kojima su ptice boravile (grijani, vanjski uvjeti ili
kombinacija), kako bi ih uspjeli priviknuti ili bar izleći prvo leglo

pri
kupnji pticu obavezno uzeti u ruku (primicanjem uhu ptica ne smije
proizvoditi šumove, pogledajte dobro prsten, puhnite u perje da vidite
dali ima kakvih fizičkih oštećenja koje bi im smetale pri parenju i
podizanju mladih)

kupujete
li pticu u mutaciji treba voditi brigu oko standarda koji važi za
pojedinu mutaciju (boja, crtež, oblik i po mogućnosti mutaciju
roditelja)

nasljeđivanje ptica

strogo ne kupovati pticu koja je napuhana (poprimi oblik kugle) ili koja se pri kupnji bezvoljno sakrila u kutu

pokušati kupiti mlade ptice

izbjegavati ženke sa muškim markacijama

izbjegavati ptice koje imaju spuštena krila jer se to prenosi na mlade


Što
se tiče sparivanja ptica najbolje ali isto tako i najnezahvalnija
metoda zbog neželjenih rezultata je puštanje da se ptice same spare.
Znam da vam se to sad čini kao nemoguća misija kao što se i meni činila
prije par godina. Sada to rješavam tako što imam par ptica (5-6) u
mutaciji koje puštam u isti kavez kako bi si same našle par, a ptica
kojih imam samo po dvije ili tri stavljam u parilice na 10-ak dana, pa
ih tek onda puštam u volijeru.

U
mom uzgoju postoje dvije vrste matičnog jata. Prvo jato čine ptice koje
zbog svojih osobina šarene ptice (nije priznata mutacija) nisu za
izložbe, ali svojom kvalitetom, nasljednom osobinom i dobro izabranim
suprotnim spolom “izbacuju“ mlade, ali ne više od 10-15 % koji su pravi
izložbeni primjerci koji spadaju u kombinacije mutacija. Moram
napomenuti da gotovo uvijek parim jednu šarenu (nosioca mutacije koja
mi je potrebna), a drugu čistu mutaciju u standardu koje su vrlo
interesantne kao eksponati. Drugo jato čine ptice koje su gotovo čiste
ptice po standardu iako nikad ne znamo dali će im se vratiti nekakav
oblik mutacije od koje je ta ista ptica dobila sve ovo što mi trenutno
vidimo na njoj.

Mladi i jaja



Nakon što ste pticama dali sve uvjete (hrana, voda, gnijezda, prostor…) i
izabrali željene parove možete očekivati nove pridošlice u svom uzgoju.
Zebe obično polažu 4-8 jaja, te par nasjeda na jaja nakon trećeg jajeta
(mužjak i ženka se izmjenjuju), inkubacija traje oko 12 dana od dana
kad je par nasjeo na jaja, nemojte se zabrinuti ako se inkubacija
produži jer je to sasvim normalno (inkubacija ovisi o vanjskoj
temperaturi zraka, vlažnosti…). Mladi nakon što se izlegnu ne moraju
uzimati hranu od roditelja punih 12 sati, jer se još hrane ostatcima
jajeta.

Moram
ponoviti da vas ne razočara činjenica da se u gnijezdu pojavilo 2-3
mlada ili nijedno. Iako mi se dešavalo da imam i po 7-8 mladih. Iskusni
uzgajivači po boji kože i crtežu koji mlado ima po jeziku i nepcima
može znati koje je mutacije mlado dok uopće nema perja na sebi.

Mladi
se prstenuju u starosti između 8 i 10 dana. Po novim markacijama
prstenja to je veličina E (2,8mm). Postupak stavljanja prstena je
nepotrebno za objašnjavati sa obzirom da to svaki uzgajivač mora znati,
a ako se ipak nađe neko tko to radi prvi puta neka mi se javi, rado ću
pomoći. Mladi napuštaju gnijezdo nakon tri tjedna, a samostalno jedu za
oko 30-tak dana. Ja prakticiram ne odvajanje mladih sve dok mladi
prestanu tražiti hranu od roditelja,a to traje puno duže.

Pripreme za izložbe


Najteži
posao kod svakog uzgajivača je priprema ptica za izložbe. Za same ptice
to je vrlo naporno i teško iskustvo, a za uzgajivača test njegovog
dugog i napornog rada.

Svoje ptice počinjem pripremati najkasnije 1.8. pticu treba pripremati u više smjerova, a to su:

odabrati prave ptice

fizički pripremiti ptice

psihički pripremiti ptice

Odabrati
pravu pticu možda zvuči lagano, ali je zapravo vrlo teško i sporo.
Najveći problem je prepoznati kvalitete kakve će ta ptica postići do
izložbe. Jer bi to pri lošem odabiru na kraju značilo gubljenje vremena
i živaca. Na umu morate imati da ako se radi o mladim pticama, može
doći do značajne promjene u perju (mitarenje). Ptice koje su za izložbe
stavljam u posebne volijere manjih dimenzija na kojim se nalaze
stajalice samo za jednu pticu , koje su na distanci jedne od drugih.
Tako izbjegavam međusobno čupkanje i prljanje perja.

Ptice
prebacujem na posebnu ishranu koja se sastoji od dva tjedna teške i
masne hrane kako bi nabile masu, a onda ostatak na laganoj i jako
vitaminiziranoj hrani, da se ptice uspiju oblikovati i pojačati boju i
kvalitetu perja, nogu, noktiju i kljuna. Trebate pripaziti na
hipervitaminozu, a ona se dešava kada organizam prima više vitamina
nego tijelo može apsorbirati. Kupam ih dva najviše tri
puta tjedno kako se ne bi skinuo zaštitni sloj sa perja koji daje sjaj,
a tri dana prije same izložbe ih uopće ne kupam.

Morate
pripaziti da temperatura zraka u prostoriji u kojoj držite ptice bude
približna temperaturama zraka koja je na izložbama. Inače bi mogli
doživjeti moje loše iskustvo da vam eksponat na jednoj izložbi bude
savršen, a na slijedećoj izgleda kao “iščerupana kokoš“. Preporučam
odvajanje ptica bar jednom tjedno u mali kavez (najbolje com-ov ili
nešta slično), kako bi ptice privikavali na situaciju u kojoj će se
naći i to na mjesto kojim se puno cirkulira, te ju bar kratko vrijeme
držati u ruci.

Smatram
da je važno naglasiti kako je sve ovo vrlo okvirno što se tiče pripreme
ptica i da je tu još puno sitnica koje treba znati, to nisu nikakve
tajne i rado ću to podijeliti sa Vama.

Izlaganje SZZ



Inače
SZZ se izlažu dvije godine.Ako ste svoje ptice pripremali za izložbu
nećete imati problema pri utovaru ptica u transportere i odvoz ptica na
izložbu. Trebate pripaziti da ptice ne idu u transporter gladne i žedne
i ni slučajno stavljati nekakvo voće jer nije slučaj kao sa papagajima
da nedostatak vode nadoknade preko voća jedino možete uprljati i
ulijepiti perje. Na dno uvijek stavljam piljevinu jer mi se to pokazalo
kao najbolje rješenje. Nije poželjno da ptice različitih spolova
stavljate zajedno u isti box kako ne bi dominantni mužjak u želji da se
pokaže pred ženkom ozlijedi druge jedinke.


Pri
dolasku na samu izložbu ostavite ptice u transporterima bar još 15-ak
minuta kako bi se ptice klimatizirale na prostor. Pri vađenju ptica
obavljajte to tako da stavite ruku ispred ptice i pričekajte da se
ptica smiri tako će te izbjeći nepotrebno čupanje perja. Nakon što ste
ju izvadili pregledajte ju još jednom i ako uočite polomljeno pero
iščupajte ga, a ako je perje na nekim mjestima uprljano uzmite komad
krpice, umočite u vodu i lagano prevucite preko djela koji je zaprljan.
Tek tada pustite pticu u kavez. Moja je preporuka da pregledate kavez
dali u njemu ima potrebna hrana, voda i dvije stapke, jer se zna desiti
da se nešto zaboravi staviti. Najveći problem je što će te rijetko to
vi raditi, ako ne dovozite ptice sami obično to uradi konvojer koji
vozi ptice jednog društva na izložbu. Stoga nije loše zamoliti
konvojera da to učini umjesto vas, ako to već sam nije planirao.

Vama tada preostaje pričekati rezultate i uživati u plodovima svog napornog rada.

Pjesma zebraste zebe

Zebrasta zeba kao i svaka ptica svojim melodijama upozorava, mami ženke, brani teritorij i sve ostale radnje koje istu čine uzbuđenom na bilo koji način. Ne postoje dvije jedinke na Svijetu sa istim melodijama. To najbolje mogu potvrditi uzgajivači koji dugo godina imaju istu jedinku, te tu jedinku mogu prepoznati po glasanju u žamoru zvukova jedinki iste vrste. Za one koji su tek nabavili zebraste zebe ili ih nikada stvarno nisu slušali, imati će osjećaj da su ušli u mali “kokošinjac“ i da se ptice nesuvislo nadvikuju jedna sa drugom. Za dobro izrađeno uho to su zvukovi koji nam točno govore što se trenutno zbiva kod zebraste zebe, te nam mogu uvelike pomoći u uzgoju. Dokazano je da je aktivnost mozga kod pjevanja ista kao i kad ptica sanja, a sami znamo kolika je važnost sna za razvoj mozga. Kada se zapravo dolazi do mutiranja i na koji način se mlade ptice usavršavaju zvukovima kojima se glasaju odrasle ptice? Mladi počinju proizvoditi prve zvukove koje imaju sličnosti sa odraslim zebama oko 15 dana, te usavršavanje mlade ptice traje do otprilike 90 dana (oko 3 mj. Kada je ptica spolno zrela). Prvi pravi zvuci se javljaju oko 25, a traju do oko 60 dana kada i počinje njeno slušanje starijih ptica (školovanje) i prvi pokušaji imitiranja starijih ptica. Možemo reći da se ptice rađaju sa urođenim melodijama, ali je potrebno prisutstvo roditelja da bi mlada ptica mogla naučiti sve potrebne melodije i tonalitete kako bi sve situacije u životu “odradila“ na najbolji mogući način (čak do 8 kHz). [You must be registered and logged in to see this image.] Koliko je važno učenje od roditelja govori i činjenica da se mladi glasaju gotovo kao i roditelji sa malom varijacijom tonova, ponekad se inspiracija mladih ptica traži i kod drugih mužjaka iz kolonije. Ženki nedostaju pjevačke sposobnosti, što ne znači da se ne glasaju, samo ne u tolikom rasponu zvukova kao mužjaci. Ovakav vid promjena se dešava već u embriju gdje se muški estrogenski proizvodi transformiraju u testosterone hormona u mozgu koji su zaduženi za pjevanje što opet rezultira razvoju živčanog sustava za glasanje ptice. Zebraste zebe koje su generacijama u zatočeništvu imaju manje takta, te često sadrže duže i nestrukturirane tonove. Mađarski biologinja Olga Fehér dokazala je da se nakon 3- 4 generacije držanja domestificiranih zebrastih zeba u izoliranim uvjetima držanja vraćaju svoj “divlji“ zvuk. Što je dokaz da zebraste zebe imaju urođeni osnovni genetski kod. Ukratko može se reći da mladi počinju sa urođenim tonovima, te slušajući sami sebe i slušajući odrasle ptice traže greške, pa ih svakom slijedećom melodijom usavršavaju!

Vecos,hvala sto si podelio svoje iskustvo i zapazanja sa nama

Vecos ,odlicno stivo za pocetnike..... Sve si rekao, skupio na jedno mesto..... Drago mi je da ima uzgajivaca poput tebe koji zele da podele svoje iskustvo sa drugima.... pozzz

Sve pohvale za tekst Vekos!!! Ajd jos malo,znam da imas jos znanja:-))) Pozz

Vecos svaka ti čast za ove postove i hvala ...ovo nije samo za početnike među ovim redovima ima bogami i za malo iskusnije šta da se priočita .
U Osijeku jel su to bile tvoje zebe na izložbi ....naposao sam tekst za novine iz mađarske ( Diszmadar magazin) u kojem sam baš pohvalio kvalitet zebrastih zeba na državnom prvenstvu HR: svaka čast
pozzz ROBY

SZZ u Hrvatskoj

[You must be registered and logged in to see this image.] U ovoj temi obradio bi poziciju i ulogu zebraste zebe u Hrvatskoj. Uzimajući u obzir da na izložbama, pogotovo na državnim prosjek izloženih zeba iznosi zanemarivih 1,8- 2,1%, koja u odnosu na kanarince 65-75% stvara dojam da su zebe vrlo skupe i rijetke ptice, što je daleko od stvarnog stanja ove prekrasne ptice. Ne smijemo zaboraviti da je ona na 3. mjestu po brojnosti jedinki u zatočeništvu. Pa što se to onda događa? Zebraste zebe su godinama uzgajane kao ptice kojima je potrebna najmanja briga, kvaliteta hrane i smještaja, a sa druge strane bila su vrlo jeftina “roba“, koja je i u abnormalnim količinama mogla naći put do kupca, kako i ne bi kad je svojim sitnim, ali zbijenim tijelom, rumenim obrazima, vesele naravi i zanimljivim glasanjem nesvjesno davala do znanja da je idealan pernati prijatelj u Vašem domu. Uvjeti držanja ove prekrasne male ptičice koje sam svojim očima viđao proteklih godina su bile i više nego zabrinjavajuće. Podovi kaveza u kojima su bile držane prekrivene nemarnošću odnosno izmetom u debljini od par centimetara, kao da su “uzgajivači“ mislili da će ih ovakvim postupkom naučiti da prestanu obavljati nuždu, a tako je bilo sa hranom i vodom. Posude i prostor oko posude pretrpan ostacima sjemenja (proso ili muhar i proso a nekad čak i šrota- izmljeveni kukuruz). Pojilice prazne ili napunjene vodom koja je izgledala tako prirodno u silnoj količini algi i izmeta. Gnijezda su već nešto drugo. Od dana kada su postavljena čišćena su tek onda kad bi jaja pri nešenju ispadala iz gnijezda. Istina je da većina drže zebraste zebe u odgovarajućim uvjetima, ali smatram da je to normalno, pa sam iz istog razloga nahvalio ozbiljniju manjinu. [You must be registered and logged in to see this image.] Što se tiče cijene zebe ona varira od vrtoglavih 20 do gotovo nezamislivih normalnom smrtniku 35 kuna. U varijacijama boje od bijele do gotovo crne, koja je davala još veću mogućnost izbora. Nakon svih iznesenih činjenica još mi nije jasno gdje je taj ogromni minus koji ljude sprječava da se počnu baviti uzgojem zebraste zebe? Dali je problem cijena koju naši veliki “uzgajivači“ mogu dobiti za nju ili je problem u našem mentalitetu da ju prihvaćamo samo kao dodatnu zaradu ili kao pticu za popunjavanje praznih kaveza. Urednik Nove batude mi je jednom prilikom rekao da se ne smatra čovjekom takvog razmišljanja, te da postoji puno njegovih istomišljenika. Ja se ispričavam svima koji smatraju da se to možda odnosi i na njih, ali moj cilj nije zamisliti iste, nego sve one koji su se pronašli u tekstu. Veliki dio krivice ipak moram prebaciti i na prave uzgajivače, suce i sve koji su ornitološki važni kao primjeri za novopečene uzgajivače jer bi oni svojim radom i podukama trebali biti ti koji bi mlađe i neiskusne uputili na ogromne mogućnosti pri uzgoju standard zebraste zebe. Moje mišljenje (koje ne mora biti ispravno) oko uloge standard zebraste zebe kao ptice za uzgoj su slijedeće: ptica koja pruža ogromne količine “igre“ sa genetikom i kao konačnim ishodom velikim brojem mutacija zahvalnom pticom za uzgoj pri samo najosnovnijim uvjetima držanja (što ne znači da ako uzgoj podignemo na razinu profesionalizma neće biti vidljivi rezultati) pticom koja je vrlo društvena, pa i sam način držanja u kolonijama čini naš uzgoj kao jedan veliki istraživački svijet pun mogućnosti za nove eksperimente pticu koja je vrlo zahvalna kao izložbeni eksponat Kao završnu riječ ovom tekstu dodati ću samo još jednu moju misao o zebrastoj zebi: „zebrasta zeba je ptica koja uz minimalan ulog pruža maksimalan dobitak“.

Nadam se da Vi nemate takvih problema?!

Nemamo tih problema! Kod nas standard zeba skoro i nema:-)))

MUTACIJE SZZ

ovom članku obradit ću sve mutacije i najpopularnije kombinacije
mutacija. Također ću dati popis svih mutacija koje su opisane ili
priznate standardom C.O.M.-a. Ne smijemo zaboraviti da mutacije koje
nisu opisane standardom C.O.M-a (njih ću također opisati), se također
moraju držati u našem uzgoju (genetski predispozicijske ptice), jer bez
njih nema nekih priznatih i još mnoštvo ne priznatih prekrasnih
mutacija. Kako je previše osvrtati se usporedno sa fenotipom (ono što
vidimo na ptici izvana- perje) i genotipom (ono što ptica nosi u sebi,
ali ne mora biti vidljivo), obradit ću samo fenotipove ptica, jer je
smatram puno važnije da uzgajivači prvo budu upoznati sa mutacijama
koje posjeduju, a možda ih još nisu ni svjesni.

Zebraste zebe se sastoje od četiri serije, dvije su oksidacijske siva i smeđa, a
dvije su razrijeđene (reducirane) izabel i ahat.

Zebraste zebe su melaninske ptice. Melanin je (grč. (mèlas) "crno") je crni ili
smeđi pigment koji je sadržan u velikom broju biljnih i životinjskih
vrsta. Kod ptica melanin se fenotipski manefistira u koži, očima,
rožnatim dijelovima, perju te stoga utiče na boju ovih
tkiva. Melanin se kod zebrastih zeba dijeli na eumelanin i feomelanin.
Eumelanin ili crni eumelanin su smeđa do duboko crna štapićasta obojena
zrnca. Feomelanin ili smeđi feomelanin su pješčano smeđa do crveno
smeđa kugličasto-elipsasta obojena zrnca.





Također kod SZZ postoje i bijele i albino mutacije, to su mutacije bez boje i
crteža. Bijele zebe nisu lipokromske ptice, već im se u boji i crtežu
javlja potpuni nedostatak istih. Albino zebraste zebe- (lat. albus:
bijel) je prirođena i nasljedna nesposobnost organizma da stvara
pigment melanina, takve su ptice puno osjetljivije na izravno sunčevo
djelovanje, slabije vide (jer im se u očima očituje kao nedostatak
melanina, pa su im oči crvene boje) i puno su osjetljivije na bolesti.
Albino zebrasta zeba je najrjeđa mutacija od svih mutacija , pa će te
se jako rijetko, pa čak i preko slika susretati sa njom. Na žalost
2008. godine dobio sam albino zebu koju sam iz straha pokušao othraniti
ručno, što je rezultiralo potpunim neuspjehom. Pile je uginulo nakon
samo 20-ak dana. Nadam se da će mi se još jednom posrećiti, ali ovoga
puta ostavljam roditeljima na brigu.

Pod mutacije boje možemo nabrojati slijedeće mutacije (crvenim slovima su
označene mutacije koje su priznate od strane C.O.M.-a, a plavo su
najpopularniji kontinenti i države u kojim se pojavljuju iste) :

siva C.O.M. – Europa, SAD i Australija
smeđa C.O.M. – Europa, SAD i Australija
blijedoleđa siva (svijetloleđa siva) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
blijedoleđa smeđa (svijetloleđa smeđa) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
blijedoleđa pastel siva (svijetloleđa- pastel siva) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
blijedoleđa pastel smeđa (svijetloleđa- pastel smeđa) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
blijedoleđa ahat siva – Europa i Australija
ugljena (charcoal) – Australija
glinena (alumina) – Australija
feo (faeo ili phaeo, ptice imaju crvene oči) – Europa, SAD i Australija
ahat siva – Europa i Australija
ahat smeđa (izabel) C.O.M. – Europa i Australija
maskirana siva (ili marmozet siva) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
maskirana smeđa (ili marmozet smeđa) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
pastel siva (srebrna ili dominantno srebrna) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
pastel smeđa (dominantno pastelna cimet ili krem) C.O.M. – Europa, SAD i Australija
šarena – Europa, SAD i Australija
eumo – Europa

Pod mutacije bez boje i crteža možemo nabrojati slijedeće mutacije:
bijela C.O.M. – Europa, SAD i Australija
albino – Europa, SAD i Australija

Pod mutacije koje se pojavljuju u svim bojama i crtežima možemo nabrojati slijedeće mutacije:

žuti kljun – Europa, SAD i Australija
čuba na glavi – Europa i SAD
kovrčava – Europa

Pod mutacijom crteža možemo nabrojati slijedeće mutacije:

crno lice (black faced) C.O.M.
sedlasta siva C.O.M.
sedlasta smeđa C.O.M.
crnoobrazna siva C.O.M.
crnoobrazna smeđa
crnoobrazna maskirna (crnoobrazna marmozet)
obrazna siva C.O.M.
obrazna smeđa C.O.M.
bijelogruda siva (pingvin siva) C.O.M.
bijelogruda smeđa (pingvin smeđa) C.O.M.
bijelogruda siva pastel (pingvin srebrna)
bijelogruda smeđa pastel (pingvin krem)
crnogruda siva C.O.M.
crnogruda smeđa C.O.M.
crnogruda svijetloleđa siva C.O.M.
crnogruda svijetloleđa smeđa C.O.M.
crnogruda maskirna siva (crnogruda marmozet siva) C.O.M.
crnogruda maskirna smeđa (crnogruda marmozet smeđa)
crnogruda siva pastel (crnogruda srebrna)
crnogruda smeđa pastel (crnogruda krem)
crnogruda bijelogruda siva (crnogruda pingvin siva)
crnogruda bijelogruda smeđa (crnogruda pingvin smeđa)
crvenogruda siva C.O.M.
crvenogruda smeđa C.O.M.
crvenogruda izabel
crvenogruda svijetloleđa siva (crvenogruda marmozet siva)
crvenogruda crnogruda siva C.O.M.
crvenogruda crnogruda smeđa C.O.M.
crvenogruda feo (crvenogruda phaeo ili crvenogruda faeo)
točkasta (george)
sijeda (grizzle)
Kako bi Vam što lakše objasnio mutacije boja probat ću to odraditi preko slika:





Možda ovako bolje shvatite promjenu melanina u određenim mutacijama (uzeo sam primjer sive u smeđu):




Standardi izložene ptice (eksponata) ovisi u kojoj organizaciji se ptice natječu
i po kojim standardima. Hrvatska je prihvatila standarde C.O.M.-a (Confédération ornitologuique mondiale), to je svijetska ornitološka organizacija, sa sjedištem u Hagu (Nizozemska). Službeni jezik je francuski.
Ovdje možete vidjeti primjer kakvo držanje treba imati SZZ:

Idealan obris SZZ



Ovdje su naznačeni idealni kutovi pod kojim SZZ treba stajati da bi bila idealna izložbena ptica.

20° kut između osi na kojoj stoji i položaja noge u odnosu na tu os

35°
je kut koji čini os prečke na kojoj SZZ stoji (100% horizontalna), vrh
repa i oko (nije standard C.O.M.-a, ali ga koriste sve organizacije
koje se bave isključivo SZZ, ali je po meni to isto jako važan detalj
koji ptici ne dopušta da izgubi idealnu proporciju)

45° je kut koji čini os prečke na kojoj SZZ stoji (100 % horizontalna), vrh repa i samog špica potiljka




Slika ispod označava idealnu dužinu ptice u pojedinim organizacijama. 11,5 cm
je veličina koju mi koristimo i koja vrijedi u C.O.M.-u. Da Vas ne
zbuni tekst pored slike Deutsche Zebrafinken Interessengemeinschaft, ZFS The Zebra Finch Society, Zebra
Finch Society of Australia i Zebra Finch Society of USA su najjače
organizacije koje se bave samo uzgojem standard zebraste zebe i unutar
organizacija postoje posebna pravila ocjenjivanja i standardi. Dakako i
u tim državama (kontinentima) SZZ se zajedno sa ostalim pticama
ocjenjuje po standardima C.O.M.-a, kad je riječ o regionalnim, državnim
i svjetskim izložbama u državama koje su članice C.O.M.-a..


Sve napisano u ovom tekstu može se nadopuniti, jer svi znamo da se iz dana
u dan pojavljuju nove mutacije, objavljuju se novi standardi i sve
ostalo što može biti zanimljivo vezano za mutacije i standarde.

Par savjeta kako “dobiti“ maksimalno kvalitetno mlado?

Obratio bih pozornost uzgajivačima SZZ (standard australske zebraste zebe, u daljnjem tekstu SZZ) na jedan od najvažnijih čimbenika za dobivanje vrhunskih ptica. Kad kažem vrhunskih mislim da se na najkvalitetniji način izvuče maksimum od svih kvaliteta koje pružaju roditelji pilića. Sa mnogim sam uzgajivačima kroz priču saznao koji su to razlozi zbog kojeg smatraju da su te godine bili vrlo uspješni: da im je uzgoj uspio ako su izvukli tri legla od po 5- 6 mladih, što bi značilo da im je kvantiteta ptica pokazatelj uspješnosti ( ne zaboravimo da SZZ nisu koke nesilice) da su uspjeli prodati ptice preko njihove standardne cijene (dobro prodana priča kupcu nije pokazatelj kvalitete iste ptice) da su ptice osvojile zavidne ocijene na izložbama (svi znamo da se i jako loše ptice mogu “progurati“ do dobre ocijene ) da su ptice bile zavidne kvalitete ( …pitam se u odnosu na što? ) da su dobili rijetku mutaciju ( i sam još uvijek gledam na to kao veliki uspjeh ) Sve gore navedeno je dijelom točno, ako ste ispoštovali glavno pravilo kvalitetnog uzgoja, a to pravilo bi bio jedini pravi pokazatelj uspjeha kod samog uzgajivača: kontinuitet u dobivanju mladih koji su u svakom ili bar u jednom pogledu bolji od roditelja. Što bi to značilo? Svako mlado, odnosno svaka generacija bi trebala biti bar nijansu bolja od svojih roditelja. Poboljšanje mladih najbolje možemo vidjeti u usporedbi sa njihovim biološkim roditeljima (da to ne bi miješali sa zamjenskim roditeljima pod koja su podbačena jaja). Ako su mladi veći, ali skladniji uspjeli ste, ako su mladi “čistije“ boje koja je opisana standardom uspjeli ste, ako su mladi u boljoj kondiciji uspjeli ste, … svaki pomak naprijed koji napravite, a uzmete u obzir da ni jedan drugi niste nazadovali- uspjeli ste!!! Samo i jedino ovakvim uzgojem možete ići naprijed i smatrati se boljim uzgajivačem nego što ste bili. Kako to postići? Korištenjem ogromnih količina kvalitetne literature i jednako toliko savjeta iskusnijih (ne nužno) uzgajivača, te svojim napornim i dugotrajnim radom. U nastavku teksta dat ću par savjeta za poboljšanje kvalitete mladih koje sam iskusio na vlastitoj koži. Što uopće ne mora značiti da je ovo točno i da se mora raditi samo na ove načine. Individualnim radom shvatit će te gdje griješite i kako to ispraviti. [You must be registered and logged in to see this image.] Na slici iznad vidimo roditelja (lijevo) i njegovo mlado (desno). Ovdje se lijepo vidi kako sam uspio popraviti greške: odvojenost glave od tijela, sklad perja, spušten rep i veličinu ptice. 1. Savjet: Zlatno pravilo je da kvaliteta mladih počinje puno prije nego fizički vidimo mlado. Igranje genetikom i mutacijama koje želimo dobiti ostavljam svakom uzgajivaču na vlastiti izbor. Važno je roditelje dobro pripremiti. Pod pripremiti mislim ptice dovesti na maksimalnu razinu njene kondicije, te je dobro odmoriti! Ja to činim na slijedeći način: ptice odmaram od sezone leženja 4- 5 mjeseci. U tim mjesecima ptice dobivaju osnovnu sjemensku hranu sa dodatkom hrane koja ima visoku energetsku vrijednost, a da sadrži što manje masti, kako bi se što prije oporavile, a da se ne bi u isto vrijeme udebljale (debljanjem su ptice neaktivnije i gube volju za parenjem). Također su iste puštene u volijere kako bi slobodno letjele. Letenjem ptice podižu svoju kondiciju, jačaju mišiće i puno brže oporavljaju perje (prije stavljanja u volijere pticama počupam oštećeno perje). Zainteresiranost ptica za parenje i lakše sparivanje ptica koje sam si zamislio kao najidealnije parove rješavam tako da odvojim mužjake i ženke posebno. Za mužjake je bolje postaviti zasebne stajalice kako se ne bi tukli pošto znaju biti dosta agresivniji od ženki. Ovakvim načinom izbjegavam da se ptice same spare u sezoni odmaranja, te ih je jako teško kasnije razdvojiti. Prije sam znao držati ptice u parilicama po tri tjedna i nakon puštanja u volijeru one bi se ponovno rasparile i pronašle jedinku sa kojom su provele odmor. Također sam riješio i problem njihove želje za parenjem, jer su ptice nakon par mjeseci razdvojenosti jako, al stvarno jako željne suprotnog spola. Nakon što ste ptice pripremili i fizički i psihički potrebno je pojačati hranu. Primjetio sam da su dobro pripremljene ptice nosile veća jaja iz kojih su se izlegali robusniji mladi od ptica koje nisu bile dobro pripremljene. Samim tim dali ste dobru osnovu (skelet ptice) na kojoj će se izgraditi nova ptica. [You must be registered and logged in to see this image.] 2. Savjet: Kad Vam netko kaže da je pojačao hranu što to znači i kako to raditi? 2- 3 Tjedna u njihovu ishranu treba dodavati hranu koja će ptice osim pojačane volje za parenjem osigurati i kvalitetan razvoj zametka. Uz pojačanu količinu kalcija koji je važan za razvoj ljuske jajeta i samih kostiju mladih (možete koristiti i ljuske kokošjih jaja koje ste prije zapekli u pećnici ili mikrovalnoj) morate i pojačati količinu vitamina. Mnogi misle kako samo dodavanje vitamina E rješavaju stvar. Morate shvatiti da za razvoj embrija treba dobra “podloga“, a to nije samo vitamin E koji se inače daje samo za podizanje želje za parenjem. Čim prije shvatite da će se mlado hraniti samo sa onim što je dobilo prije nego je ženka snijela jaje (jer nisu vezani pupčanom vrpcom), te da će se to isto mlado osim za vrijeme inkubacije hraniti i slijedećih 12 sati nakon što se izlegne samo onim što je ženkino tijelo pripremilo puno prije nego smo uopće i vidjeli mlado ili jaje, to će te prije podići kvalitetu mladih. 3. Savjet: Praksa je pokazala da se prva 2- 3 dana roditelji ne hrane sa jako zasićenom hranom, nego da se daje osnovna sjemenska hrana. Nakon ta dva do tri dana, roditeljima treba dati na raspolaganje što raznovrsniju i što kvalitetniju hranu, ne ispuštajući iz vida sve sastojke koje se koriste za kvalitetan razvoj mladih (vitamini, ugljikohidrati, bjelančevine, kalcij, minerali…). Na Vama je izbor dali će to biti zelenilo (svježe i smrznute biljke), razne gotove ili vlastite spravljene jajčane smjese, crvi, pupovi, tvornički gotovo smiješani dodaci hrani… itd. 4. Savjet: Prijašnjih godina jako sam griješio što sam stalno dirao mlade, te su isti puno ranije izletjeli iz gnijezda (uplašile bi se kad bi ih dirao ili samo gledao iz blizine). Prerano izletjele ptice moraju puno snage koristiti kako bi letjele za roditeljima u želji da ih nahrane (tako uzalud troše materiju koja im je mogla koristiti za kvalitetniju izgradnju), dok ptice koje pustite na miru nakon prstenovanja, da same izlete dobivaju više vremena kako bi se izgradile maksimalno kvalitetno. 5. Savjet: Mlade ne treba odvajati sve dok ih roditelji sami ne prestanu hraniti, a to traje puno duže nego što ih većina uzgajivača makne čim vide da mladi sami počnu jesti. 6.Savjet: Nakon odvajanja od roditelja mlade stavljam u posebne letarke (vrtiće) napravljene isključivo za mlade. To su volijere u kojima su ptice primorane letjeti po vertikali. Ovakvim načinom ptice puno bolje razvijaju mišiće. Volijera je osmišljena na način da joj je visina puno veće dimenzije nego dužina i širina. Na dnu volijere su hrana i voda, a stapke na kojima ptice spavaju i provode većinu dana nalaze u samom vrhu volijere, tako da su “natjerane“ da moraju više puta dnevno letjeti gore- dolje. Također i same stapke na kojima stoje nisu fiksne, nego se lagano mogu ljuljati i nisu istih dimenzija. Ovo nije slučajno: stapke koje se ljuljaju tjeraju ptice da konstantno održavaju ravnotežu svojim nogama, te ih tako također jačaju, kao i sa stapkama različitih dimenzija tjeraju ptice da šire i skupljaju prste kad kod promjene stapku! [You must be registered and logged in to see this image.] Volijera za mlade-vrtić (lijevo) Sivi normal mužjak u volijeri za podizanje mladih (desno) Ponavljam da su ovi savjeti pisani na iskustvu mog vlastitog uzgoja, te da su isti rezultat stvarnim događajima koje su se meni dešavali, ali i pomogli da svake godine popravljam greške i idem naprijed. Sretno!

Ovde se ima shta nauchiti.....(za iskusnije)....
pozzz Vecos

brate zucko mi smo nablizi jedan drugom pa ako moze br.tel. pa da se cujemo poz.

Evo mojih ptica... pa molim za misljenje....
[You must be registered and logged in to see this image.]

Uploaded with ImageShack.us
[You must be registered and logged in to see this image.]

Uploaded with ImageShack.us

Molim vas za pomoć!
Imam dva para australijskih zebica, i od skoro sam počela da dobijam mlade. Prva 'beba' je ispala skroz bela? Da li je to OK? Ovi sad mališani svi imaju crne i braon kljunove, ni to ne znam jel uredu? Totalni sam početnik i sve podatke i saznanja kupim sa neta. Zaboravila sam da pomenem da je jedan par roditelja potpuno klasičan, a drugi nešto svetliji i braonkastiji.

Kljunovi se boje od prilike kad mladi imaju dva meseca ili kada se izmitare.Nikakav problem nije što je ta zeba bela jer je sigurno povukla na na neku liniju od roditelja.

Puno,puno hvala na odgovoru